Iron Maiden usijao atmosferu na Poljudu

‘Ima vas više od dvadeset tisuća! Ovo je naš najveći koncert u Hrvatskoj!’, izjavio je Bruce Dickinson, karizmatični frontmen grupe Iron Maiden u nedjelju na Hajdukovu stadionu u Splitu. Atmosfera je cijelo vrijeme koncerta bila frenetična. Publika je pjevala ne samo refrene pjesama grupe koje su odavno postale himne, već kompletne tekstove

Koncert Iron Maidena bio je pravi spektakl. Na Poljudu se skupilo između dvadeset i trideset tisuća ljudi, a cijeli dan se u Split slijevala vojska heavy metalaca, bajkera i svih ostalih željnih žestokog koncertnog provoda. Vremenski uvjeti su bili savršeni, a na stadionu se raspoloženje prisutnih nije pokvarilo čak ni kad je organizator najavio da će koncert kasniti pola sata. Naime Bruce Dickinson imao je problema s letom iz Italije, pa je cijeli show zbog toga bio prolongiran.

Po pitanju set liste, radilo se o koncertu iz snova za većinu obožavatelja Iron Maidena. Nije bilo predstavljanja nikakvog novog materijala, već su Harris, Dickinson, Murray, Smith, McBrain i Gers svirali pjesme iz najkvalitetnijeg perioda, odnosno iz osamdesetih.

Zanimljivo je da je na listi ‘najboljeg od najboljeg’ grupa najviše prostora posvetila pjesmama s albuma ‘Powerslave’ iz 1984, čak je odsvirana i maratonska četrnaestominutna ‘Rime Of The Ancient Mariner’, tako da je koncert, ako se naravno izuzme nekoliko pjesama s kasnijih albuma, najviše podsjećao na prvi live album Maidena ‘Live After Death’ na kojem je također najjači akcent bio na ‘Powerslaveu’.

Pokazalo se tako da je za koncertno favoriziranje samog benda ‘Powerslave’, nezaobilazan kao što je svojevremeno album ‘Dark Side Of The Moon’ bio za Pink Floyde. ‘Najbolje od najboljeg’ završavalo je tako na pjesmama s albuma ‘Seventh Son Of A Seventh Son’ (1988), dok je jedina iznimka iz devedesetih bila ‘Fear Of The Dark’ jer se ipak radi o pjesmi koja je jednako snažno urezana u srce svakog fana grupe.

Eddie, maskota grupe, na bini se dvaput ukazala; prvi put u obliku džinovske mumije na završetku službenog dijela i izvođenju pjesme ‘Iron Maiden’, a na bisu se prošetao po bini među glazbenicima u Somewhere In Time outfitu. Nije izostalo ni grupno penjanje rasplesanih obožavatelja na binu, tijekom izvođenja pjesme ‘Heaven Can Wait’.

Glazbeno gledano, Maideni su još jednom potvrdili svoj visoki svirački standard, dok je Dickinson bio u jako dobroj pjevačkoj formi uz obilje njegovih dobro poznatih krikova. Prisna komunikacija s publikom nije izostala. Kao i uvijek, frontmen je bio spontan i raspoložen za šalu.

Jedini nedostatak koncerta mogao bi se naći u razglasu koji u određenim momentima nije bio dovoljno jak, što svakako nije poželjno na heavy metal koncertima na kojima se očekuje da zvuk doslovce nosi i udara dovoljno jako da se u gledalištu zagluši svaki žamor. To je bilo još više primjetno tijekom nastupa domaće predgrupe Rising Dream, koja je uistinu kvalitetno zagrijala publiku, ali samo onu do pola terena, dok većina koja se nalazila iza miks pulta i na tribinama doslovce nije mogla pošteno razaznati zvuk. Naravno na Maidenima se situacija popravila, ali da su potenciometri mogli biti još malo više odvrnuti, situacija bi bila još bolja.

Što se tiče samog terena oko kojeg se prethodnih tjedana dizala buka iz vodstva Hajduka u strahu da će publika iza sebe ostaviti sliku stampeda, odnosno preorati travnjak, pronađeno je rješenje, a to je pokrivanje trave za to predviđenim plastičnim materijalom, tako da bliska budućnost trčanja za loptom na stadionu nije upitna.

Što se tiče Maidena, oni su već najavili ponovni dolazak na isto mjesto i izrazili nadu da će tada po drugi put srušiti vlastiti rekord posjećenosti. Što se i ne čini tako nemogućim.

Izvor: T-portal